loader image
Naslovnica 2018-02-26T15:30:00+00:00
1803, 2020

March 18, 2020|

Izolacija – u svijetu tišine, svijet straha

Ovih se dana iz svačijih usta navan kotrljaju pojmovi koronavirusa, samoizolacije, karantene, zaraženih, umrlih pa naposljetku, jer red je, i preboljelih. Isprva smo ovu dramu svjetskog glasa gledali sa stražnjeg sica. U našu su se sigurnu zonu kotrljale uistinu dramatične fotografije i snimke Wuhana. Pomalo smo bahato odmahivali rukom nadobudno vjerujući da “neće do nas”, jer hej, nema sve potrebne papire, #haha. Mediji su nas, i još uvijek to

3110, 2019

October 31, 2019|

Voli te mama…

Gramofonska ploča. Lennon. I jedna jesenja zora. Pogled kroz prozor na kišovit zagrebački centar. S ulice dopire miris kestena. Samo ga jeseni volim. Ostatak me godine guši. Sabijanje kiše o godinama dotrajao lim. Zamišljenost. Ljudi bez kišobrana pretrčavaju cestu. Zaziru od toga da se smoče. Naoko sloboda. Primjećivanje. Ptice ne lete. “Ta kome se uopće leti u ovim bijesnim vremenima?” - pomislih i odmah mi se zatim nametne odgovor:

701, 2019

January 7, 2019|

Ovdje gdje dolaziš…

I prije nego sam ugledala najljepšu drugu liniju na svijetu uputila sam ti sve najmekše riječi, ispisala ti memoare svoga života, isplela lekcije za koje se nadam da ćeš nekad, makar ovlaš, makar onako u prolazu, makar u trku između dva zalogaja, pročitati. I prije nego sam osjetila tvoje meškoljenje u svojoj utrobi, i prije nego si mi na bilo koji način, bebo, mogao dati do znanja da

2311, 2018

November 23, 2018|

Imaš li ti svog heroja?

Heroji odlaze tiho. Dostojanstveno. Heroji ne bude iz sna kada osjete da je došao trenutak. Oni se opraštaju na sebi svojstven način. Oni osjećaju da je ljubav, koju oni koji ostaju gaje prema njima, upravo neprocjenjiva. I ne boje se. Odlaze s osmijehom u nadi da ćete i vi dotaknuti barem komadić toga dalekog sna. Kako vrijeme prolazi, tako će vas pratiti na vašem putovanju. Promatrat će vas.

110, 2018

October 1, 2018|

Žene koje šutke podnose šamare

Poznajem mnogo žena koje podnose. Šutke hodajući. Piljeći u pod. Uvijek mislima više vezane za druge, no za sebe. Lavice koje podnose lepezu prišivenih im epiteta koje nitko s „Popisa poželjnih osobina” ne bi za sebe izabrao. Čini se kako te moje žene na svim frontama čekaju tek nečiji ostaci. Ostaci satnice njihovih muških kolega. Ostaci mjesečne plaće kada zadovolje potrebe ostalih ukućana. Ostaci ručka kojega su pripremile